Kronologija i temelji procesa približavanja Europskoj uniji

U lipnju 1999. godine Vijeće ministara Europske unije usvojilo je Proces stabilizacije i pridruživanja za Republiku Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Makedoniju i tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju, kao modifikaciju "regionalnog pristupa" Europske unije iz travnja 1997. godine, nakon što se ova pokazala nedovoljno fleksibilnom i dinamičnom za učinkovito artikuliranje politike Unije i dugoročnije uređenje odnosa s državama regije. Republika Hrvatska otpočela je proces intenzivnijeg približavanja Europskoj uniji 2000. godine, te se u vrlo kratkom roku kroz ubrzane i stručno vođene pregovore potvrdila u okviru europskih institucija kao partner koji je sposoban adekvatno i na vrijeme odgovoriti na sve etapne zahtjeve europskih pregovarača.

Kao pripremni korak ka institucionaliziranju odnosa između Republike Hrvatske i Europske unije, s Europskom su komisijom održana četiri sastanka Zajedničke konzultativne radne skupine RH/EU, s namjerom započinjanja konkretnih stručno-tehničkih razgovora. Svaki od sastanaka popraćen je Zajedničkim preporukama ZKRS, u kojima su identificirana područja u kojima se Hrvatska kroz konkretne korake obvezala približiti standardima Europske unije.

U Hrvatsku je upućena i tzv. "fact finding mission" u cilju snimanja stanja u resorima u svrhu prikupljanja podataka potrebnih za izradu Studije o izvedivosti pregovora o SSP-u (tzv. Feasibility Study). Izradom i usvajanjem Studije o izvedivosti u lipnju 2000. godine, Europska komisija dala je preporuku Vijeću ministara EU-a za otpočinjanje pregovora o Sporazumu o stabilizaciji.

Pregovori su otvoreni na marginama Zagrebačkog summita u mjesecu studenom 2000. godine. Ukupno su održana tri službena kruga pregovora, dva kruga tehničkih pregovora, te niz dodatnih sastanaka na stručnoj razini kako bi se usuglasila pitanja vezana uz dijelove Sporazuma koji se odnose na poljoprivredu i trgovinu.

Sporazum je 14. svibnja 2001. godine parafiran u Bruxellesu, a potpisan je 29. listopada 2001. godine u Luxembourgu. Nakon potpisivanja Sporazuma započeo je proces ratifikacije u Republici Hrvatskoj, Europskom parlamentu i svim državama članicama Unije. Sporazum je 1. veljače 2005. godine stupio na snagu.

Detaljnije o Sporazumu

SSP predstavlja novu generaciju sporazuma o pridruženom članstvu za države obuhvaćene Procesom stabilizacije i pridruživanja (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija i Srbija).

Države koje su postale članicama Unije 1. svibnja 2004. godine i države kandidatkinje za članstvo u Uniji sklopile su s Europskom unijom sporazume o pridruživanju (tzv. Europske sporazume). Glavne razlike između Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Europskih sporazuma, načelno gledajući, su u sadržaju evolutivne klauzule te u odredbama o regionalnoj suradnji.

Sklapanjem ovoga Sporazuma Hrvatskoj se u evolutivnoj klauzuli potvrđuje status potencijalnog kandidata za članstvo u Europskoj uniji. To je samo po sebi viši stupanj odnosa nego što su ga u svojim sporazumima o pridruživanju uspostavile nove države članice i druge države kandidatkinje za članstvo u Uniji. Naime, Europski sporazumi nisu određivali status zemalja u pogledu mogućnosti i procedure ulaska u proces proširenja EU, već se status kandidata za članstvo stjecao naknadno tijekom uspješne provedbe obveza iz pridruženog članstva. U svom političkom dijelu SSP znatno više nego Europski sporazumi naglašava potrebu regionalne suradnje radi stabiliziranja područja jugoistočne Europe. Jasno se određuje da se spremnost na regionalnu suradnju ogleda u sklapanju mreže bilateralnih konvencija među zemljama obuhvaćenim Procesom stabilizacije i pridruživanja, te između njih i država kandidatkinja, bez insistiranja na stvaranju bilo kakvih novih multilateralnih državnih ili drugih struktura.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je preferencijalni sporazum, koji treba pridonijeti gospodarskoj i političkoj stabilizaciji Republike Hrvatske, te uspostavi bliskih i dugoročnih veza između ugovornih stranaka. Sporazum je sklopljen na neodređeno vrijeme.

Područja suradnje predviđena Sporazumom u nadležnosti su Europske unije i/ili država članica, pa se tako radi o sporazumu mješovitog karaktera koji na odgovarajući način uređuje odnose Republike Hrvatske s Europskom unijom u sva tri stupa Unije (Europska zajednica i njezini gospodarski aspekti jedinstvenog tržišta, Zajednička vanjska i sigurnosna politika, Pravosuđe i unutarnji poslovi).

Usuglašene odredbe Sporazuma, uz preambulu i opća načela, sadrže i dogovore o suradnji i međusobnim obvezama u sljedećim područjima: politički dijalog, regionalna suradnja, sloboda kretanja roba, radnika i kapitala, sloboda pružanja usluga, poslovni nastan, usklađivanje zakonodavstva, suradnja na području pravosuđa i unutarnjih poslova, politike suradnje, financijska suradnja, te institucionalne, opće i završne odredbe.

Trgovinski dijelovi Sporazuma

Najviše napora tijekom pregovora uloženo je u usuglašavanje trgovinskog dijela Sporazuma u kojem je dogovoren prijelazni period u kojem će Republika Hrvatska liberalizirati svoje tržište za industrijske i poljoprivredne proizvode iz Europske unije, budući da je Europska unija već u studenome 2000. godine odlučila, uz određene manje iznimke, jednostrano liberalizirati svoje tržište za proizvode podrijetlom iz Hrvatske.

Postignuti sporazum jamči postupno otvaranje hrvatskog tržišta kroz trogodišnja i šestogodišnja prijelazna razdoblja, što se tiče industrijskih proizvoda. Kod poljoprivrednih proizvoda zajamčen je šestogodišnji prijelazni period, uz napomenu da se za razliku od industrijskih proizvoda, gdje će nakon prijelaznog razdoblja svi proizvodi biti liberalizirani, ovdje predviđa zadržavanje određene carinske zaštite i nakon isteka prijelaznog razdoblja (uglavnom kod uvoza živih životinja, prerađenog voća i povrća, cvijeća, žitarica i brašna, voćnih sokova, svježeg i smrznutog mesa, suhomesnatih proizvoda, mlijeka i mliječnih prerađevina, duhana i cigareta, mineralne vode, čokolade, keksa i sladoleda).

Važno je pri tome napomenuti da je predviđena i mogućnost primjene zaštitnih mjera u slučaju znatnijeg povećanja uvoza koji može ugroziti stabilnost domaćeg tržišta.

Od 1. siječnja 2002. godine do stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, 1. veljače 2005. godine, na snazi je bio Privremeni sporazum o trgovinskim i s njima povezanim pitanjima, koji je sklopljen između Europske zajednice i Republike Hrvatske. Privremenim sporazumom bili su regulirani trgovinski i prometni odnosi između Republike Hrvatske i Europske unije.

Stjecanje vlasništva nad nekretninama

Pored usklađivanja trgovinskog dijela Sporazuma, posebno se pregovaralo o načinima pojednostavljenja administrativne procedure kod stjecanja vlasništva nad nekretninama od strane državljana zemalja članica Europske unije u Republici Hrvatskoj i o usklađivanju hrvatskog zakonodavstva s načelima europskog zakonodavstva na tom području. Dogovoreno je da će se tijekom prijelaznog razdoblja od četiri godine, od dana stupanja na snagu SSP-a, ukinuti uvjet uzajamnosti kod stjecanja nekretnina.

Politička preambula

U političkoj preambuli, te u odgovarajućim dijelovima teksta Sporazuma, utvrđen je jasan individualni karakter približavanja Hrvatske Europskoj uniji, bez čekanja da i druge zemlje obuhvaćene procesom stabilizacije i pridruživanja dostignu razinu hrvatskih prilagodbi. Kao temelj za prelazak iz statusa potencijalnog kandidata u status punopravnog kandidata za članstvo u Uniji i za daljnje pregovore o punopravnom članstvu poslužit će, dakle, individualna sposobnost svake zemlje da ispuni kriterije za članstvo (politički, gospodarski i pravni), te njezina spremnost da doprinosi regionalnoj suradnji i stabilnosti u jugoistočnoj Europi.