|
|
Međunarodne mjere ograničavanja |
| |
|
| |
UVOD
U Poglavlju VII Povelje Ujedinjenih naroda, Vijeće sigurnosti UN-a može poduzeti izvršne mjere za održavanje ili uspostavljanje međunarodnog mira i sigurnosti. Takve mjere se kreću od ekonomskih i / ili drugih sankcija koje ne uključuju upotrebu oružane sile sve do poduzimanja međunarodne vojne akcije.
Vijeće sigurnosti UN-a poseže za obveznim sankcijama kada je ugrožen mir, i kada diplomatski napori nisu uspjeli.
Prema članku 41. Povelje UN, Vijeće sigurnosti može pozvati zemlje članice ", da primijene mjere koje ne uključuju upotrebu oružane sile, radi provedbe svojih odluka." Tipično, sankcije ograničavaju trgovinu i ulaganja, sprječavaju kupnju ili prodaju robu na globalnom tržištu zemljama koje su pod sankcijskim režimom. Sankcije mogu ciljati na određene stvari poput oružja, dijamanata ili nafte. One mogu suspendirati zračni promet, suspendirati ili drastično smanjiti diplomatske odnose, ograničiti kretanja osoba, investicija, ili zamrznuti međunarodne bankovne depozite.
Uporabom obveznih sankcija namjerava se primjenjivati pritisak na države ili entitete u skladu s ciljevima koje je postavilo Vijeće sigurnosti bez upuštanja u uporabu vojne sile. Sankcije tako nude Vijeću sigurnosti važan instrument za provedbu svojih odluka. Univerzalni karakter institucije Ujedinjenih naroda čini ju osobito prikladnim tijelom za uspostavljanje i praćenje takvih mjera. Većina ljudi smatra sankcije mirnim i djelotvornim sredstvom provedbe međunarodnog prava.
REŽIMI
LINKOVI
|
|
| |
|
|
